DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATU HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA I

MEMORANDUMI SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI -SANU

Deklaracija o Domovinskom ratu

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

1987

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.

  1. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  2. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  3. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  4. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  5. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  6. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

MEMORANDUM SANU  (1986)
Evo šta je sadržao dokument SANU koji se smatra intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova na Balkanu:

granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
– ugroženost srpskog naroda od od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi.

-jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
– potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

MEMORADNUM SANU II

-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
-Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
-Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
-Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
-Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”, koji je Vlada Srbije usvojila na svojoj sjednici, održanoj 21. siječnja 2011.godine. Prema tom dokumentu zadužani za njegovu provedbu su Srpska pravoslavna crkva i diplomatsko -konzularna predstavništva u zemljama Regiona. Najvažnija smjernica samog dokumenta je vječita teza o srpskoj ugroženosti ,jer Srbi ne uživaju sva prava koja im po njima pripadaju ,čak u Sloveniji Srbi nemaju status ni nacionalne  manjine.

Analizirajući Memorandum SANU 1986 ,očito je da Srbija ne poštuje granice definirane Ustavom iz 1974 godine ,koje je usput rečeno Badinterova komisija proglasila đržavnim granicama,i kreće u agresivno ,ekspanzionističko  prekrajanja granica ratnom agresijom na susjedne zemlje Hrvatsku i BIH. Kada danas srpski političari govore da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku ,neka si samo pročitaju svoje dokumente ,koji ih potpuno razotkrivaju.

O ugroženosti srpskog naroda “ od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi” nema uopće ni trunke istine! Svi mi koji smo rođeni i živjeli u SFR Jugoslaviji svjedoci smo upravo suprotne politike većinskog zapošljavanja  Srba u svim državnim institucijama,u vojsci ,u miliciji ,u carini, u školstvu ,u medijima  i raznim društveno -političkim organizacijama! Čak su se planski raspoređivali Srbi po svim krajevima Hrvatske ,gdje ih prije nije uopće bilo. Takav primjer imamo u Istri gdje su sa JNA doseljavani Srbi kojih je bilo u JNA preko 80%. Dakle ta teza ugroženosti je toliko potrošena ,da samo Srbi u nju vjeruju! Ne samo da vjeruju ,ona im je alibi za sve agresivne ratove koje su na toj tezi vodili. Upravo je aktualno ponovno donošenje “Deklaracije o zaštiti i opstanku srpske nacije “inicirano od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Republike Srpske Milorada Dodika i to sa 01.prosinca 2017 .godine. Eto još jedne deklaracije i još jednog memoranduma ,kao alibi za”potrebnu brzu akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda” što prevedeno znači novu agresiju.

I nakon što Srbima nije uspio agresivni i ekspanzionistički krvavi rat koji je započela potpomognuta srbiziranom JNA , SANU opet donosi Memorandum 2 ,kako bi Srbija u miru postigla što nije postigla ratom. Kažu Milorad Pupovac ,Aleksandar Vučić i ostali srpski političari da Srbija nije izvršila agresiju ,da nisu bili agresori ,a sami to priznaju u točki 1 Memoranduma SANU 2 ,citiram”Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;” Znači Srbija priznaje počinjene zločine i razaranja koja je počinila kao napadač ,agresor ! O čemu dalje pričati? A nisu bili agresori ? Pa da nisu nebi trebali umanjivati svoje zločine i razaranja zar ne ?

I još jedna nepobitna činjenica da je Hrvatska vodila obrambeni i oslobodilački rat od srpske agresije je ta da niti jedan hrvatski vojnik nije bio na teritoriju Srbije ( osim u konclogorima nakon pada Vukovara) i niti jedna hrvatska granata nije pala na srpske gradove i sela. A Srbija priznaje zločine i razaranja i traži načine da ih umanji!

PAMETNOME DOSTA!

Hrvatske vlasti ne miješaju se u unutarnje uređenje Srbije ,dok se srpske vlasti neprestano upliću i huškačkom politikom napadaju unutarnje uređenje Hrvatske . Uostalom to čine po točki 6 Memoranduma SANU 2 koja glasi”-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije; Najnovije miješanje Srbije i srpskih političara  je upravo  aktualno ,povodom donošenja Zakona o hrvatskim braniteljima ,gdje je Srbija imenovana kao agresor od kojega su se branitelji branili ,što je i istina koja se vidi iz citiranih točki Memoranduma SANU 2.

HRVATSKI DRŽAVNI SABOR donio je Deklaraciju o Domovinskom ratu ,baš zbog te neprestane politike srpskog miješanja u unutarnje uređenje Republike Hrvatske. Deklaracijom je utvrđeno da je Srbija bila agresor,da se Hrvatska iako razoružana otetim naoružanjem TO ,obranila i pobijedila ! I tu treba prestati svako uplitanje Srbije u unutarnje uređenje Hrvatske . Srpska manjina dobila je sva manjinska prava ,čak i puno više nego što imaju manjine u drugim zemljama EU ,pa je ovakvo ponašanje srpskih političara grubo kršenje suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske ,kao članice EUROPSKE UNIJE ,UJEDINJENIH NARODA I NATO!

HRVATSKA VLADA  to treba jasno i nedvosmisleno dati Srpskim vlastima na znanje putem Hrvatske diplomacije i prekinuti provođenje velikosrpske  memorandumske politike ,prema Hrvatskoj!

HRVATSKI DRŽAVNI SABOR  se isto tako treba  očitovati i provoditi Deklaraciju koju je sam donio” Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.”

HRVATSKI SABORSKI ZASTUPNICI  ispunjavajte svoju zadaću i štitite “temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata i čuvajte moralni dignitet hrvatskog naroda”

ZATO SMO VAS BIRALI!

Oglasi