Na svetkovinu Pedesetnice Crkva slavi silazak Duha Svetoga na apostole. Tko je Duh Sveti? Kakav je to bio njegov silazak? Kako On djeluje u životima kršćana? Koji su njegovi darovi?

Sveti Luka u Djelima apostolskim, u prvom i drugom poglavlju, govori o silasku Duha Svetoga. Prije svojega uznesenja, Isus je zapovjedio učenicima da ne odlaze iz Jeruzalema, već da očekuju Očevo obećanje, o kojem im je govorio; „jer Ivan je krstio vodom, ali za nekoliko dana vi ćete biti kršteni Duhom Svetim. (…) Kada Duh Sveti siđe na vas (…), bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, Judeji i Samariji i sve do na kraj zemlje.“

Nekoliko dana kasnije, nastavlja sveti Luka, „svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima.“

Tog je dana potpuno otkriveno Presveto Trojstvo i Kraljevstvo kojeg je Krist propovijedao otvorilo se svakome tko vjeruje u njega.

Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju.
Vatra: Na duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih. Duhovna predaja zadržat će ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha svetog..
Golubica: Kad Krist izlazi iz vode krštenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje. U kršćanskoj ikonografiji simbol golubice čest je za oznaku Duha Svetoga.

Sedam darova Duha Svetoga jesu:
mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Oni u punini pripadaju Kristu, Sinu Davidovu. Oni upotpunjuju i vode k savršenstvu kreposti onih koji ih primaju. Oni čine vjernike poslušnima da se spremno pokoravaju božanskim nadahnućima.

Treća osoba Presvetoga Trojstva – taj nebeski dragi Gost – poklanja svoje darove:
mudrost, razum, savjet, jakost, znanost, pobožnost i strah Božji. Potom osjećamo radost i mir,

Darom pobožnosti pomaže nam Duh Sveti da se sa sigurnošću smatramo djecom Božjom. A kao djeca Božja zašto bismo i bili žalosni? Žalost je talog egoizma; ako želimo živjeti za Gospodina, nikada nam neće ponestati radosti, pa čak ni kad otkrijemo naše pogreške i jade. Onda radost ulazi u molitvu do te mjere, da nam ne preostaje ništa drugo već da molitvu pretvorimo u pjesmu: jer mi ljubimo, a oni koji ljube, pjevaju.

Među darovima Duha Svetoga postoji jedan koji je nama kršćanima, čini mi se, naročito potreban: dar mudrosti, koji nam omogućuje, budući da nam daje kušati i spoznati Boga, u stvarnosti donositi sud o situacijama i događajima iz našega života.(…) Kršćanin vidi sve dobro što postoji na svijetu, on ne podcjenjuje pravu radost, on se ne povlači od zemaljskih htijenja. Da, sve to on osjeća u nutrini svoje duše, on to doživljava s naročitim suosjećanjem, jer nitko kao on ne poznaje dubine ljudskoga duha.
Susret s Kristom,

Oglasi