DANI SJEĆANJA 10,VELJAČE-UVOD

Dana 10,ožujka 2004.Donji dom talijanskog parlamentsa sa 502 glasa za,15 protiv i 4 suzdržana ,izglasao je zakon kojim se 10,veljače proglašava nacionalnim Danom sjećanja na žrtve fojbi( kraške jame)i na istarske ,riječke i dalmatinske esule. Taj datum je izabran jer je na taj dan 10,veljače 1947.godine u Parizu  potpisan Ugovor o miru između Italije i tadašnje Jugoslavije,kojim je priznat suverenitet nad Istrom,Rijekom,djelom Dalmacije i otocima Krk,Cres i Palagruža jugoslavenskim vlastima.Još po kapitulaciji Italije 8.rujna 1943 talijani koje su doselile talijanske vlast počeli su napuštati Istru,a nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Parizu ,masovno su iseljavali. Valja naglasiti da se nisu iseljavali samo Talijani ,već Hrvati i Slovenci ,koji nisu željeli živjeti u komunističkoj državi. Talijani manipuliraju sa brojkom od 300-400 tisuća iseljenih,dok je realna ,objektivna procjena(na osnovu državljanstva) 200-230 tisuća iseljenih. Glede poznatih fojbi u njima su stradavali Talijani,Njemci,Istarski rodoljubi ,a i partizani.  Opet se manipulira brojkama ,Talijani idu čak do 15 tisuća,dok SAB Istre govori o nekoliko stotina . Upravo zbog povijesne istine ,na osnovu dostupnih podataka ,pokušati ću prikazati pregledom kroz povijest pogled sa hrvatske strane Jadrana na tu temu.

RIMSKO CARSTVO -POVIJEST  ITALIJE

Italija je dobila ime prema indoeuropskim plemenima koja su se sa sjevera počela naseljavati na Apeninski poluotok.još u  9.tom stoljeću pr.n.ere. Ta plemena nazivahu se zajedničkim imenom Italici.Najbrojnije je bilo Latini ,koji su se naselili u pokrajini Lacij. Osnovali su nekoliko naselja od kojih je nastao grad Rim..Legenda kaže da su Rim utemeljili braća Romul i Rem 753.godine pr.n.ere.Nastankom Rima u relativno kratko vrijeme politički i jezično ujrdinila su se i  sva ostala plemena. Prihvatili su i asimilirali Etruščane i njihovu već razvijenu kulturu.Ti su narodi u sjelosti potisnuli starosjedioce ,a jedini koji su opstali bilo je pleme liguri na području od Genove do Alpa.

Raslojavanjem rodovskih zajednica razvile su se dvije klase. Pripadnici starih plemena zvali su se patriciji,a ostali stanovnici plebejci. Patriciji su bili povlaštena klasa,vlasnici zemljei imali sva politička prava. Plebejci su bili potomci starosjedilaca i doseljenici. Bili su slobodni,ali nisu imali politička prava. Bavili su se zemljoradnjom,obrtom i trgovinom.Paralelno sa gospodarskim napretkom razvio se i jezik,latinski,koji se širio njihovim kasnijim osvajanjima .

Rim je razvojem trgovine ,jačao i razvijao državno i društveno uređenje. Nizom zakona definirano je privatno.kazneno,procesno i nasljedno pravo.Taj prvi skup rimskih zakona pod nazivom”Zakonik dvanaest ploča”450 godine pr.n.ere.postao je i ostao osnovni izvor tzv.Rimskog prava.

Organizirana je i ustrojena vojska,koja je bila najbolja vojska Starog vijeka.Siromašni seljaci su činili pješaštvo,a imućniji  su bili konjanici. Osnovna postrojba bila je legija i samo su rimski građani mogli biti legionari. Vojskom je upravljao vojskovođa-imperator.Bili su raspoređeni po taborima sa preciznim ustrojem i organizacijom.Sa takvom jakom i organiziranom vojskom Rimska se republika počela širiti osvajanjem najprije pokrajine  Lacio,a kasnije i cjelog Apeninskog poluotoka.

Novoosvojena područja Rimljani su povezivali gradnjom cesta, ,mostova vodovoda,organizirali upravljanje,gradili javne zgrade,hramove i kasnije postali neosporni gospodar Sredozemlja. Rimljani su bili dobri organizatori u vojnoj ,građevinskoj,kulturnoj i pravnoj domeni. Iza njih je ostala bogata kulturna i građevinska baština,brojni hramovi ,vijadukti,ceste i mostovi.

ISTRA,PRIMORJE I DALMACIJA

Rimska osvajanja zahvatila su i područje druge obale Jadrana,Istru,Promorje i Dalmaciju.Istru su naseljavala ilirska plemena Histri i Liburni. 177 godine pr.n.ere Rimljani su pokorili Histre i ovladali cjelim poluotokom.Mnogo je kulturnih znamenitosti ostalo iza Rimske vladavine ovim našim područjima.

395.godine n.ere Rimsko se carstvo podjelilo na Istočno i Zapadno. 476. godine poropada i to Zapadno rimsko carstvo.Nakon raspada Rimskog carstva Istra potpada pod vlast Ostrogota 489.godine n.ere. 539.godine Istru zauzima Bizant. Hrvate se u Istri  spominje već u 6.tom stoljeću. Prema svjedočanstvu Pape Grgura I oko 600.te godine dolazi do prodora avarsko -slavenskih plemena,a najviše Hrvata. Po arheološkim istraživanjima i zapisom Pape Ivana IV (640-642) o otkupu zarobljenih starosjedilaca od Hrvata,zaključeno je da su  Hrvati naselili Središnju Istru dok je u obalnim gradovima ostalo romansko stanovništvo.U 10 i 11 stoljeću Istrom vladaju Njemački feudalci .osim istočnog djela koji je pod Hrvatskom vlasti. U  12.stoljeću cjelim  obalnim pojasom Istre zavladala je Mletačka republika

1325.godine napisan je prvi glagoljaški hrvatski spis Istarski razvod. To je ustvari zapisnik o razgraničenjima osćina Srednje i Jugoistočne Istre. Propašću Mletačke republike 1797 godine Istra dolazi pod Napoleonovu vlast. 1814 godine Istra ulazi u sastav Austrijske carevine,prvo kao dio napoleonove Ilirije ,a poslije kao zasebna jedinica sa Pazinom kao glavnim gradom. 1861.godine osnovan je Istarski Sabor ,sa sjedištem u Poreču.

Po popisu stanovništva iz 1846.godine u Istri je živjelo 228 033 stanovnika. Od toga Hrvata je bilo 134 455 ili 58,97%,Talijana 60 040 ili 26,22%,Slovenaca 31 995 ili 14,03% te ostalih 1543 ili 0,67%. Talijani su živjeli uglavnom u gradovima,imali su nacionalno osvješteno građanstvo i inteligenciju.Bili su uglavnom imućni!Dio tih talijanskih intelektualaca držao je da su oni pravni sljednici Srarog Rima kao nositelja kulture u ove krajeve.

Hrvati su naseljavali središnju Istru i bili su seljaci,siromašni,neobrazovani,bez kulturne i političke elite koja bi ih predstavljala.Zbog svih navedenih razloga Hrvati su bili slabo zastupljeni u Istarskom Saboru  (1861-1916) u kojem se govorilo talijanskim jezikom. 21kolovoza 1883 prvi je progovorio hrvatskim jezikom dr. Matko Laginja ,što je izazvalo protest talijanskih poslanika i veliku netrpeljivost prema Hrvatima.Austrougarska vlast je tada 1883 godine donijela Zakon o ravnopravnosti pokrajinskih jezika i time dala podršku Hrvatima,što je još više razbjesnilo Talijane..,koji su je opstruirali kada god su mogli.

Druga polovica 19.stoljeća obilježena je snažnim narodnim preporodom,kojeg je predvodio Biskup Juraj Dobrila.Uz njega značajni su bili još dr.Matko Laginja.Dinko Vitezić,Vjekoslav Spinčić i mnogi drugi.Otvarale su se čitaonice(Kastav 1866),kulturna društva,narodni domovi,štedionice i gospodarska društva,sve da bi se što manje ovisilo o talijanskom kapitalu. Razvila se i novinska i izdavačka djelatnost,tislale su se čitanke ,molitvenici i prve novine na hrvatskom jeziku.

Pula se razvila u veliku ratnu luku K.U.K.,otvoreno je i brodogradilište  1856 godine,koje radi i danas. Osnovana je Ćirilometodska družba ,Sv.Ćirila i Metoda za Istru koja je radila na otvaranju hrvatskij škola diljem Istre.U Pazinu je 1899 godine otvorena i državna gimnazija na hrvatskom jeziku,tako da je do 1913 godine hrvatski školski sustav činilo 167 škola sa 20 tisuća učenika. Osnovano je i društvo Hrvatski sokol 1897.godine.

Izgrađena je željeznička pruga koja je Istru povezivala sa svim europskim željeznicama. Broj stanovnika je narastao na 264 836 po popisu od 1910 godine. Od toga Hrvata je bilo 126478 ili 47,75%, Talijana 98 520 ili 37,2% ,Njemaca 12 452 ili 4,72%,Slovenaca 10 254 ili 3,87% i ostalih 17 132 ili 6,46%.

Tijekom 1.svjetkog rata Istrani su se borili u sastavu Austrougarske vojske na ruskom ,srpskom i talijanskom ratištu.Mnogo je stanovnika Puljštine bilo internirano u Moravsku.Češku ,zbog straha od iskrcavanja sila Atlante na tom području. U logorima je vladala glad i bolest ,a to ih je dočekalo i kada su se vratili svojim kućama.

Talijani su se uključili u rat na strani sila Atlante protiv Austrougarske ,jer su im obećali tajnim Londonskim ugovorom od 26.travnja 1915 godine da će dobiti teritorij Istre,otoke Cres i Lošinj.Rijeku ,Zadar i Dalmaciju.

ISTRA POD TALIJANSKOM OKUPACIJOM 1919-1943

Kada je 29.listopada 1918.godine proglašena država SHS koja je bila obuhvatila i Istru,povjerenik za Istru bio je dr.Matko Laginja. U Pulskoj luci preuzeto je brodovlje Austrougarske mornarice,međutim Italija nije priznala da Flotu  preuzme Nova SHS vlast. Tada su Talijani izveli diverziju i minirali zapovjedni brod Viribus Unitis i potopili ga skupa sa 400 mornara i zapovjednikom Jankom Vuković Podkapelskim. Ne treba ni napomenuti da su posadu velikom većinom sačinjavali Hrvati.

Za par dana Talijani su okupirali Istru što je i potvrđeno Rapaskimu govorom između Italije i države SHS 13.studenog 1920 godine .

Dolaskom talijanske su vlasti odmah započele sa represijom i talijanizacijom hrvatskog stanovništva u Istri i Primorju. Zatvorene su sve hrvatske škole,učitelji protjerani , a iz Italije dovedeni talijanski učitelji. Zatvorene su sve čitaonice,zapaljeni hrvatski domovi u Puli i Trstu,ukinute sve novine na hrvatskom i slovenskom jeziku.Promjenjena su i talijanizirana sva hrvatska imena i prezimena ,toponimi ,pa čak i nazivi na grobljima. Po svemu navedenom talijanske su vlasti sistematski htjele uništiti svaki spomen imena hrvatskog. Proganjana je hrvatska inteligencija, a o ponižavanju se išlo tako daleko da se Hrvate nazivalo ” slavi -schiavi” Procjenjuje se da se tada iselilo 53 tisuće Hrvata iz Istre. To je bio 1.masovni egzodus Istrana. Talijani su doveli 29 tisuća Talijana i tako promjenili etnički sastav stanovništva.Kako su talijanske fašističke vlasti zatvorili hrvatske škole ,preostalo je narodu uzdati se u svoje svećenstvo ,koje je ostalo uz narod.Zbog toga su i svećenici bili proganjani i maltretirani.

Naravno da Istarski narod nije sve to mirno promatrao. Pobunili su se prvi seljaci sa Proštine ,jugoistočni dio Istre 20tak kilometara od Pule. Pobuna je ugušena ,a pritom je spaljeno selo Šegotići i još nekoliko kuća u susjednim selima i oko 400 seljana odvedeno u pulski zatvor. Bio je to prvi  organizirani ustanak protiv fašizma u Europi.

Druga pobuna je izbila u Labinskom rudniku gotovo istovremeno kad i na Proštini u ožujku 1921 godine. Rudari su preuzeli upravljanje rudnikom i osnovali Labinsku republiku pod geslom “Kova je naša”(jama je naša) . labinska republika ugušena je nakon mjesec dana.

Oba ova ustanka organizirao je Ante Ciliga ( Šegotići 1898-Zagreb 1992),istarski revolucionar,novinar,publicist i komunistički disident. Naisao je više knjiga koje su mu prevedene na mnogo svjetskh jezika pa čak i na japanski.

ISTRA  1943-1945

Sva ta zbivanja oslikavaju stanje u Istri pod talijanskom okupacijom. Italija je kapitulirala 8.rujna 1943,godine pa su se istarski rodoljubi samoorganizirali ,razoružali talijanske karabinjere ,fašiste i vojnike .Pod oružjem se tako našlo 10-15 tisuća ljudi. Oslobodili su skoro cjeli poluotok osim Pule i Vodnjana do 11.rujna. 13,rujna 1943 godine održan je skup koji je organizirao Joakim Rakovac i pročitan je proglas o priključenju Istre Hrvatskoj.

Nakon ovog proglasa i masovnog ustanka naroda Istre Tito donosi odluku da ustanike stavi pod zapovjedništvo NOV.Tako je osnovan Operativni štab NOV Hrvatske za Istru  Za zapovjednika je postavljen Savo Vukelić,a za poliičkog komesara Joža Skočilić.Oni su stigavši u Istru organizirali Sabor narodnih predstavnika Istre u Pazinu 26. i 26. rujna ,gdje je potvrđena odluka o priključenju Istre ,ali ovaj puta Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Tragično je završilo vodstvo i većina istarskih rodoljuba i narodnjaka ,koji su bili pod utjecajem starćevićanske ideologije dr.Matka Laginje ,očito su ih komunisti likvidirali da nemaju oporbu po završetku rata i osvajanju vlasti.

Međutim krajem rujna nailazi njemačka ofenziva i u kratko vrijeme Njemci su zavladali Istrom. Poginulo je oko 2 500 Istrana ustanika,popaljena su mnoga sela i ubijeno mnogo civila.Jedan dio ustanika pridružio se partizanima iu Gorskom Kotaru ,gdje je u travnju 1944.godine osnovana 43.istarska divizija”Vladimir Gortan” U proljeće 1945 ratnim je operacijama NOV oslobođena istra i Trst.

ISTRA 1945-1947

Oslobađanje Istre i jugoističnog djela Slovenije sa Trstom nije blagonaklono gledala Italija,a ni  .Saveznici ( SAD,Velika Britanija ,Francuska i Rusija) nisu bili zato da ti krajevi iako vojno osobođeni pripadnu Jugoslaviji.Stoga su stvorene dvije okupacijske zone : Zona A , obuhvaćala  je područje Trsta,Pulu.Tržić,Goricu i djelove južne Slovenije,kojom je upravljala Saveznička vojna uprava ,i Zona B u kojoj je ostao preostali dio Istre, Slovenskog primorja ,kojom je upravljala NOV.

Kako je komunističko vodstvo uvidjelo da samo vojnim putem neće uspjeti dobiti te krajeve ,razmišljalo se što poduzeti. Lokalni su politički komesari i zapovjednici znali da oni nemaju nikakvu političku .ni diplomatsku snagu za pregovore,pa kako su znali da je Istarsko svećenstvo bilo uvijek uz narod i uživalo veliki ugled ,odlučili su da ih angažiraju. Poznato je da su komunisti bili protiv Crkve i svećenstva ,pa nisu bili sigurni hoće li oni pristati. Stoga su otišli u Trst Ivan Motika i Dušan Diminić da privole Msgn. Božu Milanovića na pristanak. Dogovor je postignut 16.srpnja 1945 .Istarko je svećenstvo dobilo obećanje da će moći normalno pastoralno djelovati ,a za uzvrat će podržati NOP i Novu Vlast u nastojanju da se sporni teritorij pripoji Jugoslaviji.

Božo Milanović i Zbor svećenika Sv.Pavla Istre sačinili su Memorandum koji je upućen Zapovjedništvu Saveznika u Trstu 29 srpnja 1945.godine . U tom Memorandumu hrvatski i slovenski svećenici pristaju podržati jugoslavenske vlasti ,ali ne komunističke,već demokratske i narodne.Naivno su još vjerovali da je to moguće. Sa tim jee Memorandumom Edvard Kardelj otišao na Konferenciju o razgraničenju između Italije i Jugoslavije u London u rujnu 1945.godine. U Memorandumu je pored potpore svećenstva Božo Milanović naveo etnološke podatke,brojnost ,gustoću i nacionalni sastav stanovništva ,kao najvažniji element o kojem treba voditi računa. Na toj je konferenciji zaključeno da će se poštivati etnički sastav stanovništva ,sa time da što manje Talijana ostane u Jugoslaviji,a što manje Hrvata u Italiji.Donesen je zaključak da se oformi Savetnička komisija koja će izaći na teren i provjeriti sve podatke. Komisija se sastijala od 37 članova .od toga 7Engleza,8 Amerikanaca,13 Rusa i 9 Francuza .I talijanska i jugoslavenska strana nastojale su pridobiti članove komisije na svoju stranu.

Talijanska je strana bila nezadovoljna kriterijima koje je postavila Komisija. Poduzeli su žestoku diplomatsku ofenzivu. Ministar vanjskih poslova Italije Alcide de Gasperi otišao je u Washington lobirati kod Amerikanaca. Trščansko -Koparski biskup Antonio Santini uključio se i zabranio da svećenici djeluju kroz Crkvene institucije. Porečko-Pulski biskup Raffaele Radossi također. Nije im bilo jasno da hrvatsko svećenstvo podupire radije komunističku jugoslavensku vlasi ,nego talijansku katoličku.Naročito se istaknuo mladi svećenik Miroslav Bulešić koji je u pismu Biskupu Radossiju izrazio nepovjerenje u talijansku vlast ,s obzirom na teror kojem je hrvatski narod bio izložen u razdoblju talijanske vladavine Istrom.

Presudnu ulogu u odluku komisije da se prikloni rješenju za hrvatsko jugoslavensku opciju imala je Spomenica Zbora svećenika Sv.Pavla ,u kojoj je bila točna nacionalna struktura stanovništva .rađena po matičnim crkvenim i katastarskim knjigama. U njoj su naglašene sve povijesne nepravde koje su proživljavali Hrvati i Slovenci,sav teror i svako zatiranje nacionalnog identiteta kako Hrvata,tako i Slovenaca.

Na Mirovnu konferenciju u Pariz 11-13.srpnja otišli su svećenici Trščansko -Koparske  biskupije Hrvat Mons.Božo Milanović i Slovenac Anton Piščanec kao predstavnici jugoslavenske delegacije. Upitani zbog čega se opredjeljuju za jugoslavensku stranu,Božo Milanivić je rekao”Državne se granice određuju za stoljeća,dok se režimi mjenjaju. A pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda”

Naravno da su se talijanski Biskupi žestoko protivili ,pa su čak optužili poimence Božu Milanovića,Miroslava Bulešića i Jakoba Ukmara za dekristijanizaciju Istre.

Savezničko vijeće ministara donijelo je 1.srpnja 1946 godine odluku da će cjela Istra,osim Buja i Kopra pripasti Jugoslaviji. Područje od rijeke Mirne do Trsta i slobodni teritorij Trsta biti će pod upravom UN. Grad Trst sa okolicom da će biti pod savezničkom upravom.

Na tu odluku Porečko -Pulski Biskup Radossi bio je strašno razočaran pa je skupa sa 50 svojih svećenika napustio Istru. Tada je nastupio drugi sgzodus iz Istre ,ali ovaj puta talijanskog stanovništva.Tršćansko -Koparski Biskup Santini bio je također pogođen ,nikako nije mogao prihvatiti da mu je biskupija podjeljena ,te je tom prilikom izjavio da je to za njega “nepravedna okupacija”

Na osnovu zaključaka Mirovne konferencije iz Londona i Savezničkog vijeća ministara sa kojima nijedna strana nije bila posve zadovoljna 10.veljače 1947 godine u Parizu je potpisan Mirovni ugovor o razgraničenje. Ovim Mirovnim ugovorom nije problem granice do kraja riješen. 1952.godine izbila je tzv. Trščanska kriza,koja je prijetila oružanim sukobom ,a riješena je tako da je vodeći se da je naseljena pretežno talijanskim stanivništvom dana na upravu Talijanima. Konačno rješenje granice postignuto je Osimskim sporazumima 10.studenog 1975. godine potisanim u Osimu kraj Ancone.

ZAKLJUČAK

Mirovni sporazum postignut uz posredovanje Saveznika je kompromisno rješenje,mada nijedna strana nije posve zadovoljna. Mislim da su kriteriji kojima se Saveznička komisija rukovodila bili utemeljeni stanjem na terenu i pošteni prema stanovništvu koje na tim područjima živi.Talijanska manjina ima sva građanska i politička prava u Hrvatskoj, i Hrvatska i Slovenska u Italiji isto tako.

To što se vidi i čuje na Dan sjećanja i retorika Esula je neprimjerena nakon toliko godina. Sjećanje i pijetet žtvama uvijek i svugdje. Međutim izgovori kojima se koriste Esuli ,samo se stvara nepotrebna netrpeljivost i mržnja. Navesti ću samo par  primjera na koje sam naišla u komentarma na Webu i You -tubu:

“Quardate che Sloveno e sinonimo da sempre di Zingano.Non vi scandalizzat Sloveni.” Slaveni su sinonim za Cigana

“Cara vecchia Italia,ci fossi ancora tu! Il nostro sogno di ogni Istriano e Delmato e rivedere la bandiera italiana sventolare. Per quanto i nostri padri ,nonni siamo andati via per noi rimarra sempre Italia. Ma abbiamo un dovere nei confronti dei nostri figli ,ricordagli che questa tera stata italiana e mai croata.E coloro che que oggi pensanodi essere i padroni ,non solo,niente altro che occupanti e questa per quanto dicono non sara mai la loro terra.” Stara Italia naš si san  svakog Istrijana i Dalmatinca ,da vidi kako se vije talijanski barjak. Od kako su otišli naši očevi  i djedovi ostaje uvijek Italia.Imamo obavezu  našu  djecu učiti da je to talijanska zemlja i da nije nikada bila hrvatska. I svi oni koji misle da su vlasnici ,nisu ništa doli okupatori,jer to nikada neće biti njihova zemlja.

I kojeg li cinizma ! Mi smo za njih “zingani,schiavi ” a oni su nas samo htjeli naučiti kulturi,jer Talijani su tom ciganskom narodu Slavena  samo donosili kulturu?????

Od kada se kultura donosi terorom ,paljenjem knjiga ,zatvaranjem i progonom intelektualaca ,zabranom korištenja materinjeg jezika itd,itd

Opravdanje nimalo ne stoji,smješno je!

Granica je pravno riješena i osim pijeteta  na Dan sjećanja ,nikakve druge namjere nisu utemeljene!

Oglasi